SVIJET DUALNOSTI

{ultimatesocialbuttons}

Naš je moderni pogled na svijet još uvijek baziran na klasičnoj Newtonovoj mehanici iz 1687. godine! Ne šalimo se. Razmislite malo...

Svemir gledamo kao "glupi automat" koji je nekako čudesno u nekom dalekom trenutku povijesti jednostavno - stvoren. Nije važno jeste li poklonik teorije Velikog praska ili ideje da je sve stvorio Bog u sedam dana; čin kreacije se desio prije vašeg rođenja i što god da se tada desilo od slabog je praktičnog značaja za naš život.

Dobili smo fiksan set pravila prema kojima se Kreacija ponaša. Gravitacija. Akcija i reakcija. Uzrok i posljedica. Sile privlačenja i odbijanja. Sve to funkcionira samo po sebi, promatrali mi događaje ili ne, baš kao da smo unutar nekakvog glupog automata koji samo slijepo izvršava predefinirana pravila. Prepušteni na milost i nemilost kaosu, odvojeni od svijeta, nitko nas ne pita za mišljenje, bačeni u ralje sila koje su potpuno van naše kontrole, nebitni smo, mali i bezvrijedni.

Je li čudno što smo slijedom tog koncepta apatični, depresivni i tjeskobni? Kako ne bismo bili, kad nam Svemir stalno radi o glavi? Sjedeći u avionu kojim nitko ne upravlja, čak i kada uočimo kako slijedi neka katastrofa - ništa bitnog po tom pitanju ne možemo napraviti. Jasno da smo pod stresom.

Kolektivna, društvena situacija odraz je ovog pogleda na svijet. Priznajemo vrijednost samo "objektivnog" pogleda na situacije koja nas okružuju, podrazumijevajući kako nekakva objektivna istina uopće postoji i kako bi svima trebala biti jasna. Tuđe je mišljenje "subjektivno" i samim time nebitno, glupo i bezvrijedno, pa se otvoreno ismijava, silom se nameće vlastito "za opće dobro", a ponekad predstavlja i povod za krvavi rat.

Ekonomija? Izgrađena na temeljnoj tezi kako su "dobra oskudna", cijeli svoj smisao crpi iz ideje "pravilne preraspodjele dobara" (stručni pojam: "alokacije resursa"). Pošto dobara ima ograničeno mnogo i nedovoljno za svih, a od okoline kao glupog automata nema nikakve pomoći, zaključak se sam nameće - jedini način da ja imam više jest da ti imaš manje. Pa gazim po leševima i grabim koliko god mogu.

Zanimljivo je primijetiti kako će vam svaki bolji poslovni konzultant jasno i neuvijeno reći kako je nematerijalni kapital, poput vizije, misije, branda, ideja, znanja, inspiracije, kreativnosti, inovativnosti… temelj uspjeha u modernom poslovnom okruženju. Ima li nekog ograničenja na broj ideja? Na inspiraciju? Inovativnost? Znanje? Reklo bi se da nema. Štoviše, nesebično dijeljenje bilo čega od navedenog ni najmanje ne osiromašuje davatelja. Kako je onda moguće da su "dobra oskudna" kad u njihovom temelju stoji nešto što samo po sebi nije oskudno i može se dijeliti bez straha, stvarajući time još manje oskudice?

Suočeni s ovom situacijom, ljudska rasa, inteligentna i samosvjesna, bez pitanja i suglasnosti umočena u okrutno, hladno i glupo okruženje, uvodi vlastiti set pravila kako bismo u taj neprijateljski kaos uveli barem malo reda.

Pa dijelimo. Na dobro i zlo. Raj i pakao. Nebo i zemlja. Zabranjeno i dopušteno. Materija i energija. Duša i tijelo. Ljudi i životinje. Moje i tvoje. Francuzi i Nijemci. Crni i bijeli. Bogati i siromašni. Bolji i lošiji. Pametniji i gluplji. Vrijedni i bezvrijedni...

Dobrodošli u dualnost. Zbog osjećaja opće oskudice i odvojenosti od Svemira, Zemlje, prirode i drugih ljudi, opravdavamo surovu grabež i nasilje borbom za vlastiti opstanak i tvrdimo kako je to evolucija. Opstanak najboljih. Službeni izgovor je "ne možeš protiv sila prirode" ili, u skraćenoj formi - "to je jednostavno tako". Šuti i pati. Radi više pa ćeš biti sretniji. Što je laž. Svi to znamo.

Dalje znate što slijedi. Sukobi. Ratovi. Natjecanje. Konkurencija. Svatko protiv svakog. I sve to samo zato što vidimo:

• Svemir kao glupi automat
• Materiju kao temelj života i Svemira
• Sebe odvojene od prirode i drugih ljudi

Ovo je situacija mučila i velikog Alberta Einsteina koji je jednom prilikom izjavio:

Najvažnija odluka koju moramo donijeti jest da li je Svemir prijateljsko ili neprijateljsko mjesto. Iz te odluke izviru sve ostale - Albert Einstein

Srećom, Einstein nije ostao samo na pitanju. Ponudio nam je i znanstveno utemeljen odgovor te otvoreno i neuvijeno naglasio kako se ovdje prvenstveno radi o odluci koju sami moramo donijeti. Zakoni prirode možda nisu pod našom kontrolom, ali naše odluke svakako jesu.

Pozivamo vas da upoznate i odaberete ne-dualizam...