Muški krug 006: Onkraj granica obitelji

8 odgovora

1. Savršen i zanimljiv satsang.Zanimljiva pitanja i Serđo kao i uvijek nadmašio si sebe.

   Prijavite se za odgovor

2. Odlicna tema. Hvala Serdjo!
   Da li mozemo dobiti preporuku šamana?
   Veliki pozdrav

   Prijavite se za odgovor

3. Ohh, Sergio … tako dobar satsang, kao svi satsangi dosad … oduševljena sam. Posebno, kad ste govorili o muški i ženski energiji, o ljutnji (ovo sam sve zapisala), o malih korakih, o uzbudženju … a ovo proširenje obitelji i dolazku svemirca je bio vrh. Hvala dragi Sergio i svim ostalima, koji sudjeluju.
   Imam jedno pitanje. Jer mogu, da pišem slovenski, jer sam iz Slovenije, jer se malo mučim s hrvatskom …

   Srdačan pozdrav iz Maribora, Slovenije od Antonije

   Prijavite se za odgovor

4. I moram još to, da napišem.

   U mom rodnom gradu, koji se zove Zg. Kungota blizu Maribora (ovo se dogodilo u prolječu 2025), moja sestra i njena snaha bile su u šumi i brale vrhove smreka, kada su primjetile divovsko stvorenje, više poput sjene ovog stvorenja, koje jih je navodno gledalo. Tako su to opisale. Bile su uplašene, nisu odmah pobjegle, još neko vrijeme su brale vrhove sa smreke, a zatim su polako i pažljivo otišle. Stvorenje je bilo potpuno mirno i ništa nije ukazivalo na to, da je opasno. Nisu mogle opisati, kako bi to stvorenje trebalo izgledati. Jeli to bila životinja, čovjek ili nešto drugo. Bilo je jednostavno ogromno.
   Ja sam sigurna, da je to bio svemirac.

   Veliki pozdrav od Antonije

   Prijavite se za odgovor

5. hrabrost ljudi 🙂 kad smo bili djeca imali smo je puno više! ne brinite se, život vodi. ćudesno.

   Prijavite se za odgovor

6. da, ovo na kraju sa svemircima…tipičan primjer kako manifestiraš svoju realnost sa razine svijesti koje jesi….tako i sa mislima….koje nas muče…odnosno neke misli dolaze izvana….i ako te pogode, samo im, dopustiš i one odu…..

   Prijavite se za odgovor

7. da..mi volimo sami sebe i onda ostale uništavat…mi smo stalno pod stresom…zbog ovog ili onog…meni je s klasičnim ljudima postalo jako jako teško u ovoj mojoj ode realnosti….mislim ne privatnoj, nego kolektivnoj….mislim mogu ono davam energiju….imam empatiju, dapače empat sam, ali postalo je naporno i zamorno…..i u zadnje vrijeme pustim samurai muziku na slušalice i lutam….ali isto tako i meditiram na taj način i nikad nisam bio ispunjeniji….to je samo zadnja dva dana….tko zna šta je sutra hahahahaha….u zadnje vrijeme radin “jako čudne” stvari u javnosti…tipa plešem, pustim neku muziku i sl. to osjetiš kako ljudima je nelagodno u čudno….djeci nije…ali, opet na kraju povlači me u ljubav prema sebi…al, opet….sad tu vidiš tu kolektivnu svijest tako bjelodano…..i ne vodi nigdi, točno vidiš da….nekako na neki čudni način vodi u neku vrstu propasti i kada mi nešto govori da odem ća u japan….ne znam zašto (živim u splitu)……npr. ljudi misle da ono nevrijeme ogromno koje je pogodilo split, onaj tajfun, da je to neka velika slučajnost…..ali nije…..povezanost nas jedni između drugih telepatsko odnosno telempatska postaje sve jača i jača…..ja doslovce imam iste misli….sa ljudima koje najviše volim….i događa se taj moment gdje moramo bit iskreni i ići tamo gdje nas život traži….svih……i baš nekako, kada mi se otvaraju ti psihički portali…i uber je zanimljivo. ali jako jako intenzivno….sad sam upao u vezu s jednom curom, ali potpuno telepatsku….fizički kontakt, nula…..i oboje kao osjećamo to, i ja joj priznam, međutim ona meni kaže da nije…..i ja ono doooobroooo….i onda kao ego dođe i kaže WRR ja bi da je fizički…..ali neki ćudan osječaj kaže da je vako bolje……..sad…..doć će moment kad će bit neizdrživo i trebat ćemo neki kontakt uspostavit ili će se dogodit kao sa svemircima….vidit ćemo se u idućem životu hahahahahahahah…smijem se, ali na dane baš i nije lako…..ono cijela ta 5 mjesečna situacija me vuće da istražujem šume, hramove u japanu i igram košarku tamo…..a onda u pozadini osjećam…..kako ćemo oboje patit….i to je moment di mi kao civilizacija, nismo još u stanju prihvatit….radikalno prihvaćanje…..a teško je prihvatit, dok god je tu osobni interes……ja znam da ti češ reć, da je novac ekstrakt ljubavi….i da…..čim ga redefiniraš, on, postaje samo nešto šta se razmjenjuje…..ali ja nekako duboko osjećam da opet dok je god tu….osjeti se nekako taj WRFFR od ega…..nije lako ode živit….nije lako se nosit….pogotovo kad izađeš van……mi u odnosima najviše se razvijamo…..ja sam došao u neku fazu…..di ti odnosi…..jednostavno…..hm….počme me nekako s dosta ljudi bolit vrat….samo šta iden pričat s njima….kao da nemam potrebu pričat…..mislim možda se promini….who knows…..oh well..baj!

   Prijavite se za odgovor

8. ups još jedan spam, neću više! nas je točno strah naših dubokih neprobavljenih emocija…..zato ne dolaze…..a tu je jedini lijek meditacija….i da strast….ali više meditacija.

   Prijavite se za odgovor